Svadbeni običaji Hrvatskog zagorja

Svadbeni običaji

Važan trenutak za svakog pojedinca kao i zajednicu, od davnina predstavlja sklapanje braka.

Svaki kraj Hrvatske razvijao je te njegovao vlastite običaje te se po istim razlikovao od ostalih, a na taj način obogaćivala se naša folklorna i kulturna baština.

Svadbeni običaji su se mijenjali s obzirom na kulturne, društvene, gospodarske, ekonomske te ostale preobrazbe sagledane s globalnog i lokalnog aspekta, a iste su obilježile ovo i prethodno stoljeće. Događaj svadbe bio je prilika za slavlja, gošćenja, druženja, pjevanja i plesanja te je najvažnije istaknuti mnoštvo njenih raznolikosti koje se svojom složenosti razlikuju od regije do regije, sela do sela, grada do grada.



Jedina sličnost, vidljiva je u samoj podjeli svadbenih dijelova, a isti potječu od najistaknutijeg hrvatskog etnologa Milovana Gavazzija. Podjela se na odnosi na zaglede, prošnju, obilježje, zaruke, svadbu i pohode ili prvić te isti čine okosnicu svadbenog procesa isprepletenu mnoštvom pjesama, dijaloga, vjerovanja i čaranja.

U Sjevernoj Hrvatskoj starosjedioci Hrvatskog zagorja pokušavaju danas sačuvati i prenositi stare običaje. U današnje vrijeme, nažalost stari zagorski običaji se sve manje unose u svadbena slavlja, ali isti nisu zaboravljeni i odbačeni.

Kako izgleda zagorska svadba danas te je li sačuvala stare običaje?

Traženje bračnog druga u Hrvatskom zagorju, ovisilo je o nekoliko okolnosti koje su se njegovale kao stari običaji. Pažnja se najviše usmjeravala na starosnu dob, zdravlje, kraj iz kojeg dolaze, imovinski status i obiteljske odnose. Djevojka i mladić najčešće su živjeli u istome selu ili kraju, a upoznavanje se događalo na točno određene datume i prilike uz ili bez pomoći tzv. snubokalja (tzv. bračni posrednici). Snubokalje su im s negodovanjem ili potvrđivanjem pomagali pronaći dobrog i pravog bračno druga. Osim njih, važnu ulogu u odabiru i savjetovanju.

Valja napomenuti kako su se nekada mladiči ženili u razdoblju od 18 do 22 godine, a djevojke s 15 do 20 godina, a ukoliko se nisu vjenčali do tada proglašeni su „starim“ curama i dečkima a to je predstavljalo sramotu za obitelj i selo gdje su živjeli.

Svadba u Hrvatskom zagorju, u prošlom stoljeću, sastojala se od četiri dijela:

  • prvi : prošnja ili snuboki

  • drugi: zaruke

  • treći: svadba kod mladenke i pir kod mladenke, pir kod mladenca

  • četvrti: prviči

Prošnja ili snuboki je predsvadbeni čin koji se obavljao nakon već dogovorenog i odobrenog braka. U prošnju su išli momak, njegov otac ili stariji bliži rođak, krsni kum, a ponekad i prijatelj koji biti kum. Za snuboke je važno napomenuti da su se za taj čin birali stariji muškarci koji su znali dobro govoriti te su u svadbi imali važnu ulogu devera.


Dan nakon snuboka slijedio je zapis a što je uključivalo da su mladenci u pratnji svojih kumova, a koji su oslovljavani kao gospođa pocnus i gosodin dever, išli k župniku u župni ured da bi najavili i dogovorili vjenčanje. Uz dogovor vjenčanja, dogovarao se dolazak na žamen odnosno vjerski ispit i pouku o bračnom životu.

Kada se obavio čin zapisa, uslijedila je svečanost i proslava uz piće koje je donio mladić u djevojčin dom, a najčešće se pila rakija kako bi se proslavile zaruke. Od toga dana mladenci su tri nedjelje uzastopno uzvani, a što je značilo da ih je svećenik na misi tri nedjelje zaredom javno najavljivao, oglasio i podsjetio na vjenčanje koje slijedi, sa ciljem da svi stanovnici znaju što se novo događa u njihovom kraju. To je ujedno prilika da se čuje ima li netko primjedbu koja bi se mogla smatrazi zaprekom za sklapanje braka. Za to vrijeme su mladenci obilazili svoju rodbinu i prijatelje te ih pozivali na svoje vjenčanje. U vrijeme uzvanja započele su svadbene pripreme.

Svadbene pripreme uključivale su da majke mladenaca i mladenki pribave potrebnu hranu koja bi se poslužila na svadbeni dan. Hranu su davale susjede, prijatelji i rodbina, odnosno cijelo selo je na neki način sudjelovalo i pomagalo u pripremanju svadbenih jela. Skupljale su: sir, vrhnje, putar, mlijeko, jaja, meso (piletinu, puretinu, govedinu i svinjetinu), vino, domaće sokove i dr. Uz sve to pekli su se štrukli (štrudla od sira), kraflini (krafne), orahnjača i makovnjača, domaći kruh u obliku pogače u koju je bila utaknuta grančica s ukrasnom vrpcom ili kakav drugi ukras ili reljefni oblik.

Isto tako valja spomenuti kako se vozio i miraz, tj. selba, a što uključuje da je budući mladenac s prijateljem došao na kolima koja su vukli posuđeni volovi pred kuću svoje odabranice jer se vjerovalo da konjska zapreka kao i volovi koji su u vlasništvu obitelji u kojoj je svadba donose nesreću i zlo.



Donijela se pogača, mladinče, gibanica i vino, tzv. strošek kako bi se nakon slaganja miraza na kola svi počastili i odmorili. Miraz koji je mlada ponijela u novi dom sadržavao je plahte, ručnike, posteljinu, ormar, odjeću i kravu. Prilikom utovarivanja miraza na kola, izvodile su se i razne šale. Primjerice, mlada i njezine prijateljice su dan prije selbe, od plahta i krpica napravile fačkice (male lutkice) ili kakve stvari iz kuće koje nisu dio miraza koje su neprimjetno sakrile unutar stvari i poanta je bila da ih nitko ne vidi, a da ih mladićevi pratitelji u mnoštvu natovarenih stvari pronađu.

Fačkice su bile predmet šale, a vjerojatno se uz njih vezalo i vjerovanje o zlim duhovima protiv kojih su se tako obranili. Važnu ulogu je imala i svadbena odjeća koja je morala biti svečana, a to je ovisilo o materijalnim mogućnostima obje obitelji. Prednost se davala starijim tradicijama kao što je narodna nošnja, ali i novijoj modi. Posebnu pažnju su posvećivali vijencu koji je mlada nosila kao oglavlje. Venčec (vijenac) je predstavljao mladenkin prijelaz iz djevojaštva i nevinosti u zrelu, udanu ženu, a plele su ga njezine vršnjakinje, kao i od ružmarina kojima su se ukrašavali ostali uzvanici. Uz pletenje vijenca i samu odjeću su vezani mnogi magijski činovi. Vjerovalo se da ona štiti od zlih duhova.

Mladenka je nosila vjenčanicu u bijeloj boji uz koju je imala dugačak bijeli šlajer (veo) i venčec oko glave. Mladenac je svoje odijelo šivao kod seoskog krojača.

Mladenci su u svadbi imali kranclere, neudane djevojke i neoženjene mladiće koji su mladence ispraćivali iz mladenačkog života u novi bračni život.

Na dan vjenčanja gosti i svatovi prvo su se okupljali kod mladenca. Deverprvi i drugi svatkranclerimuzikaši starešina iz ženikove kuće te njegova obitelj i rodbina. Nakon veselja i čašćenja, krenuli su po mladenku uz prethodno obavljeni roditeljski blagoslov koji su vodili dever i starešina.



Nakon slavlja kod mladenca krenuli su pješice i bez sviranja muzikaša prema mladenkinu domu. Kada je povorka, pod vodstvom prvog i drugog svata, stigla, naišli su na zatvorena vrata kuće u kojoj se nalazila mladenka. Tada je dever, koji je predstavljao pridošle svatove, molio kućnog starešinu, koji je predstavljao mladenkine goste, da ih pusti u kuću te im da mladenku po koju su došli. Prije no što su im otvorili vrata, dever je kucao tri puta i molio da ih puste unutra, a tek je treći puta starešina otvorio vrata i u tom trenutku su muzikaši zajuškali, a prvi svat se poklanjao i tražio da im pokažu mladu.

Uslijedila je šala i starešina je rekao da su došli u krivu kuću te da ovdje nema mlade koju traže. Zanimljivo je vjerovanje, koje je ujedno bilo i običaj da je mlada, prije no što je izašla iz sobe i pokazala se svatovima, morala skinuti prsten i kroz njega pogledati mladenca čez okno kako bi ga vidjela prije negoli on nju i time im osigurala sretan život. Kod mladenke su se kratko zadržali, goste su okitili svadbenim kiticama, ružmarinom s vrpcom, roditelji su blagoslovili mladu i krenuli su u crkvu do koje su pješačili u svadbenoj povorci uz pratnju muzikaša, a sve to su znatiželjno promatrali susjedi na prozorima i u svojim dvorištima. Na putu su im susjedi postavljali razne zamke i time onemogućavali daljni prolaz.


Nakon crkvenog obreda, slavlje se nastavilo u obližnjoj gostionici (birtiji). U to vrijeme su se mladenci fotografirali, a zatim došli u birtiju i tamo se veselili sa svojim gostima uz plešući drmeš ili seljančicu i onda krenuli k mladenkinu domu gdje ih je čekala ih večera i zabava do dugo u noć.

Svadbena večera započela je molitvom koju je vodio dever, zatim je poslužena juha koju je mladenka morala prva probati jer se vjerovalo da će im tada prvo dijete biti muško. Mladenci su sva jela jeli iz jednog tanjura: piletinu, svinjetinu, salatu, krumpir i puricu s mlincima te kolače, gibanicu, štrukle i krafline.

Tijekom večeri su se pojavili mačkari (maškare) koji tjeraju zle sile od mladenaca, a ujedno su zabavljali i uveseljavali goste. Nakon njih je dever najavio pobiranje dara koje se odvijalo prema pravilima i redoslijedu koji se morao poštovati. Znalo se tko ga vodi, tko daruje prvi i zadnji te što se i koliko daruje i poklanja. Tada su se najčešće darovali novci, tadašnji dinari.

Pred nedjeljno jutro, mladenka se uz pjesmu i ples opraštala i pozdravljala sa svojim roditeljima i ukućanima te je sa svatovim krenula do Stjepanova doma gdje su mladenci prvo otišli u štalu (staju) kako bi mladenka pogladila krave i blago koje se tamo nalazilo te ubacila nekoliko novčića u sijeno za njihovo zdravlje i plodnost.


Na dvorištu su mladence dočekali roditelji mladenca, a koji su mladoj darovali pogaču i čašu vina koju je mlada morala prebaciti preko krova. Zatim je mlada ušla u kuću te je pozdravila riječima: „Faljen Isus i Marija. Daj nam Bog kruha i vina i božjega blagoslova i mira.“

Kod mladenca su nastavili veselje do navečer kada je dever najavio skidanje venčeca. Skidanje venčeca bilo je popraćeno pjesmom muzikaša: „Jaj, jaj venčec moj. Dugo sam te prosila, mali časek sam te nosila“. Mladoj su tada su joj kranclerice skinule venčec, koji je simbolizirao prelazak iz mladenačkoga u bračni životi, a uz to je najavio i završetak svadbenoga slavlja.

Prvu nedjelju nakon čina svadbe uslijedili su prviči. Na prviče se ponovno okupljala obitelj i najbliža rodbina mladenca i mladenke. Nakon jutarnje mise, obje obitelji i rođaci išli su na ručak u mladenkin rodni dom. Ondje su se, uz jelo i piće, družili, pjevali, veselili, pričali i gledali fotografije sa svadbe te prepričavali svadbene dogodovštine.


Izvor: rodoslovlje.hr

Odigrajte naše kvizove!