VERONIKA DESINIĆKA – PRVA HRVATSKA ‘VJEŠTICA’ – ZAGORSKA RUŽA ČIJI JE JEDINI GRIJEH BILA LJUBAV

Veronika Desinićka

O jednoj od najpoznatijih legendi ovih prostora, o Veroniki Desinićkoj čini se kako je sve poznato, toliko da je i sama usmena predaja o njoj 2014. godine registrirana kao nematerijalno kulturno dobro od strane ministarstva Kulture.

Prema legendi i danas se za vrijeme olujnih noći u zidinama zagorskog dvorca Veliki Tabor mogu čuti jecaji nesretne Veronike, žrtve strastvene i zabranjene ljubavi prema Fridriku, sinu Hermana II. Celjskog.



Veronika je bila stvarna osoba koja je živjela početkom 15. stoljeća, u vrijeme kada su grofovi Celjski veliki, jaki i moćni. Herman II. Celjski na vrhuncu je moći.

Godine 1396. u bitci kod Nikopolja, Herman II. spasio je život kralju Žigmundu Luksemburškom te mu pomogao da se spusti lađom od Dunava prema Carigradu i tako vrati u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo. Zahvalan, Žigmund mu 1397. daruje Varaždin, a 1399. godine i Zagorsku županiju.

Herman II. ima kćer Barbaru i sina Fridrika. Barbarinu ruku daje kralju Žigmundu i ona uskoro ulazi u svoju legendu i postaje crna kraljica, strah i trepet naroda ovih prostora.

Fridrik se prethodno morao oženiti za Elizabetu, jedinu kćer Stjepana Frankopana Modruškog kako bi se Celjski domogli polovice Krka i gradova u Vinodolu.

Iako su bili u braku nije bilo ljubavi između Fridrika i Elizabete, čak ni kada im se rodio sin Ulrik. Kako je Herman bio sve stariji, Fridrik je često s njim boravio u Velikom Taboru i zaljubio se u Veroniku Desinić. Kronike spominju kako Fridrik nije bio u najboljim odnosima s Elizabetom, kako je često izbivao i obilazio svoje posjede te kako je imao brojne ljubavnice.



Veronika se tako prvi puta spominje u kontekstu smrti Elizabete Frankopan koja 1422. godine umire pri porodu u Krapini. Kronike bilježe kako se odmah po njezinoj smrti počelo govorkati kako ju je ubio sam Fridrik kako bi mogao oženiti Veroniku. Veronika je opisana kao plemkinja nižeg roda, vjerojatno kćer nekog viteza koja je živjela kod Velikog Tabora, od kuda dolazi i drugi dio njezinog imena von Dessinitz, odnosno iz Desinića.

Između Veronike i Fridrika buknula je uzajamna ljubav koja nije bila po volji starom Hermanu. Unatoč njegovom protivljenju, Fridrik je ostavio sina kojeg ima s Elizabetom, Urlika. Fridrik bježi s Veronikom u Fridrihštajn u blizini Kočevja u južnoj Sloveniji gdje su se potajno vjenčali. Lijepi i donekle utvrđeni grad sagradio je stari Herman upravo za svog sina Fridrika kao lovačku kuću, pa je tako i građevina dobila ime po mladom Fridriku, tamo se mladi par i oženio.

Stari grof Herman ubrzo je doznao za njihovo vjenčanje te je poslao vojsku s nalogom da uhvate ljubavnike.

Fridrik je uspio spasiti Veroniku iz grada, te je ona pobjegla preko Gorskoga kotara i Kalnika do seoca Sveta Margita. Uputio ju je da bježi do seoca Sveta Margita, gdje se Veronika sakrije kod jednog seljaka kod kojeg je ponekad i sam Fridrik znao prespavati kada bi se predugo zadržao u lovu.



Fridrika su očevi vojnici uhvatili, a razjareni otac nije ga želio niti pogledati, već dade nalog vojsci da nesretnog sina odmah dovedu u Celje i tamo ga zatvore u jednu visoku kulu (Celjsku kulu – Fridrikovu kulu). Kula je u tlocrtu imala 8×8 metara, a visoka je bila oko 23 m. Kula je bez krova, vrata i prozora, ostavili su samo jedan otvor kroz koji su nesretnom Fridriku ubacivali hranu. Tu je Fridrik proboravio četiri godine kada ga je otac odlučio osloboditi. Nažalost, kad su Fridrika pustili van iz kule koja je po njemu dobila ime, te se i danas naziva Fridrikova, bio je psihički i fizički nesposoban za život budući da je ostao bez ljubavi svog života te ga povijest više ne spominje.

Stari grad Celje
Stari grad Celje | Foto: Tomislav Bajcer | www.bajcer.com

Veroniku su Hermanovi vojnici zatvorili u Velikom Taboru. Herman je nesretnu Veroniku optužio da je copernica koja je zavela njegova sina. Organizirano je suđenje koje je trajalo puna dva dana. U predvečerje drugog dana suci su izjavili: Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridriku. No, presvijetli bane, ljubav nikada nije bila grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane završen. 



Unatoč presudi, čim su suci krenuli prema izlazu, grof Herman izdao je nalog kaštelanu da ubiju Veroniku. U dvorištu Velikog Tabora postavili su drvenu posudu punu vode i u njoj utopili Veroniku. Njeno mrtvo tijelo uzidali su u zid koji spaja peterokutnu kulu s ulazom u dvorac.

Herman II. nakon obiteljske tragedije, koja je po svemu sudeći razorila obitelj i njegove planove o širenju moći, nastavlja njegovati mržnju prema vješticama, do te mjere da u pismu iz 1432. godine koristi svoje bansko pravo kako bi naredio županu i plemićkim sucima Zagrebačke županije strog progon vještica. U pismu navodi „kako su mu se zbog djela brojnih žena vračara i trovateljica, potužili brojni plemenitaši.



To pismo, postaje jedna od pravih podloga progona vještica koja vremenom prelazi pod sudsku vlast. Tako se može reći da je Veronika, nevina, utjecala na formiranje stava u progonu vještica u vremenu koja je tek dolazilo.

Legenda o Veroniki živi i danas, kako u Hrvatskoj tako i u susjednoj Sloveniji, jer u vrijeme kada je nastala, te države nisu ni postojale i danas je ona dio zajedničkog nasljeđa ovih prostora iz vremena kada je u rasponu od samo nekoliko godina rođeno nekoliko legendi.