Maštoviti narodni običaji i zanimljivosti dana sv. Lucije

sveta-lucija




Prema legendi sveta Lucija je bila kći ugledne i bogate obitelji. Još kao dijete zavjetovala je djevičanstvo, ali ju je njezina majka Eutihija željela udati. Kada je majka oboljela, Lucija je s njom išla na hodočašće u Kataniju na grob sv. Agate. Molitva i pojava sv. Agate ozdravili su majku, koja je također postala kršćankom. Poslije povratka kući, Lucija je otkazala dogovoreni brak.

 

Kad je zaručnik doznao za otkazivanje zaručništva i za podjelu miraza, prijavio je Luciju prefektu Pashaziju, koji je zbog Lucijine djevičanske čistoće presudio da je treba odvesti u javnu kuću. No volovska zaprega i tisuću ljudi nisu mogli zavezanu Luciju pomaknuti s mjesta, ni čarobnjak, ni lomača zapaljena oko nje, kao ni usijano ulje, nisu joj mogli naškoditi. Tada je Luciji mačem probodeno grlo, a ona je, presječena grla, dalje glasno molila i naviještala skori kraj progona i mir kršćanima, skoru smrt cara Maksimilijana, a i progonstvo cara Dioklecijana.



Kako blagdan sv. Lucije pada na zimski solsticij, kada je dan najkraći, a sunce izlazi sve ranije, to označuje pobjedu svjetla nad tamom. U Zlatnoj legendi Jacobus de Voragine (oko 1260.) piše da ime Lucije dolazi od lux, što znači svjetlost, i od toga dana nakon dugih, tamnih, zimskih noći sunce je sve jače i toplije. To je nagovještaj Božića, a to se odražava i u životu, pa su s time povezani i neki običaji u narodu.



Na Lucijino u Slavoniji i Podravini mladež tikvi izreže oči, nos i usta, u tikvu se stavi svijeće i noću se plaše djeca pod prozorom. Mladež zna putom vikati: »Ide Luce« ili u Podravini »Peš po Lucijaj« (kako u Kalnovačkim razgovorima piše akademik Ivan Golub). Ženska osoba unosi žeravicu u kuću i plaši djevojke da marljivo rade ručni rad. Ponekad se u kosu stave goruće svijeće. Svijeće se povezuju s Lucijom (lux, lucere = svjetlo, svijetliti, Lucija = Svjetlana).



Najčešći je običaj sijanje zrnja pšenice (raži, leće ili graha) u tanjuriće, da bi do Božića izraslo. Zrno simbolizira novi život, a zelene vlati vitalnost i snagu. Po tome kako zrnje proklija može se prognozirati kakva će biti ljetina. Ako loše klija, bit će mršava žetva.



Kako od Lucije do Badnjaka ima dvanaest dana, može se očitati kakva će biti sljedeća godina: jedan dan kao jedan mjesec.

Ako djevojka hoće znati hoće li se udati, na 12 papirića napiše se muško ime, a trinaesti ostane prazan. Svaku se večer vadi jedan papirić i ne gledajući ga baca se u vatru. Na Badnjak po ponoći izvadi se posljednji papirić; ako bude prazan, nastupajuće godine ne će biti svatova.



U Međimurju se peče okruglo kukuruzno pecivo (bez soli i masti) i daje se stoci i ljudima (spašava od bjesnoće).

Saznajte tko je copernica

U kajkavskim se krajevima nakon Lucije počne izrađivati stolčić, svaki dan po malo. Ako se kod polnoćke na to stane i okrene prema narodu, mogu se vidjeti copernice. Onaj tko gleda prema vratima, taj je copernica/ copernjak. Međutim, postoji realna opasnost od toga da vas copernice rastrgaju, pa morate pobjeći prije kraja mise. Tijekom bijega iza sebe morate bacati pšenicu jer će copernice stati da ju poberu, a vi ćete se spasiti.



Sa svjetlošću i blagdanom sv. Lucije povezana je najvažnija godišnja aktivnost Plemenite općine Turopolja, a to je opće izborno ili glavno spravišće (sabor) na Lucijino. Povijesno, tada se skupljaju svi turopoljski plemići i kasnije odabranici pojedinih sučija (izbornih jedinica koje odgovaraju selima). Cilj spravišća je izbor novoga župana (komeša) koji će od jedne do druge reštauracije o Lucijinu pravno zastupati interese Turopoljaca.



U zemljama sjeverne Europe osobito se opaža utjecaj zimskoga solsticija s kratkim danima, pa se tako na primjer u Švedskoj to na poseban način obilježava s tzv. Švedskim Lucijama: djevojke u bijeloj, dugoj haljini, opasane crvenim pojasom, nose na glavi vijenac s gorućim svijećama, obilaze mjesto od kuće do kuće i dijele sitne darove. I kod nas se, u suradnji sa švedskom ambasadom, počinje proslavljati dan sv. Lucije.

Ime Lucija dolazi od latinske riječ lux, lucis, što znači svjetlo. Stoga hrvatska inačica imena Lucija glasi Svjetlana.


Kviz “Narodne poslovice”