Pokladni običaji sjeverozapadne Hrvatske – Fašnik furt zvleče deblji kraj

Fašnik




Pokladni period obuhvaća razdoblje od blagdana Sveta tri kralja do Pepelnice. Umjesto poklada, u Međimurju, Zagorju i Podravini su uobičajeni nazivi: fašnjek, fašnjak, fašenjk, fašnik ili fašjek. „U Međimurju taj period nije u tolikoj mjeri izrazit nego se koncentrira na tri dana prije Pepelnice, na fašenjsku nedelu, fašenjski pondelek i fašenjski tork.

Običaj je drugačije vremenski intoniran u hrvatskim krajevima zato što poklade, osim što se događaju prije Pepelnice, nemaju drugih dodirnih točaka s kršćanstvom. Za tu prigodu stavljaju se na lice razne groteskne maske, organizira se povorka (maškori, mačkari, mačkuri), pa svati, što upućuje na utjecaj srednjoeuropske građanske kulture. Takav običaj je imao magijsko značenje – otklanjanje i zastrašivanje zlih duhova, sila i demona. Vjerovali su da svojim nekim postupcima mogu utjecati na prirodu te da se istim postupcima ujedno najavi odlazak zime i dolaska proljeća. Zaključujemo da se u pretkršćanskom razumijevanju fašnjeka radilo o egzistencijalnoj motivaciji, a ne zabavljanju. Danas ovi običaji imaju zabavljačku i prezentacijsku svrhu.



Čišćenjem tavana te stvaranjem buke, najčešće udaranjem posuđa, željelo se otjerati štetočine (zle sile). Djeca obilaze kuće, obučeni kao svatovi te pjevaju:

Fašnik

Pjesma se pjevala kako bi lan, repa ili zelje izrasli što veći tj. kako bi godina bila rodna. Srodnost popijevke, ali i običaj poznati su u Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj. Pjesma se plesala u kolu (Ivančan, 1987). U Podravini postoji sličan zapis pjesme. Postoji više verzija te pjesme, a pjesma se također izvodila u kolu. U Hrvatskom zagorju su pjevali pjesmu Ja posijem repu za bolji urod repe, a pri tome su plesali, skakali i štapom pravili krugove na tlu kako bi repa bila široka.



Ophodi maškora (maškara) na fašnik trajali su do podneva jer su navečer selo obilazili odrasli zamaskirani u razne likove. Maske su izrađivali od vrbovog drva te su ju oslikali kako bi izazivala strah. Maske su sličile čovjekovom licu, a zovu se larfa ili lafra. Maske lampe su umjesto usta imale gubicu kakve imaju životinje (krave, svinje ili ptice), a na glavi su imale rogove. Postojale su maske kombinacija maske larfe s rogovima. Svirali su u instrument prda (lončani bas).

Majica “Kača”

Uz razne likove, lik duplični dedek poznat je od Hrvatskog zagroja do Hrvatskog primorja – osoba je maskirana na način da se ne može prepoznati „tko koga nosi“. Takvim likom iskazuje se nesputanost i razgrađeni tabuistički odnosi, što je sve moguće upravo pod maskom. Spomenuti likovi udružuju se u skupinu jer svi zajedno djeluju „strašnije“. Prizor s maskom konja i njegovim goničem (ponegdje i s kupcem konja), viđen je u Međimurju i Hrvatskom zagorju: dva muškarca prekriju se pokrivačem, a prednji drži glavu konja (obično drvenu masku).



Obilazili su selo i izvodili scenu pogađanja oko konja. Stari pokladni prizor jesu i svatovi u kojima je mladenka preobučeni muškarac. U Hrvatskom zagorju, muž i baba su maskirani par koji obilazi selo na Pepelnicu (baba je preodjeveni muškarac, nosi sa sobom dijete – lutku Pepelničicu). Središnja figura fašnika je Fašnik kojeg nakon suđenja, u trenutku presude, zamjenjuje lutka. U Međimurju je očuvan isti običaj samo pod nazivom „Vješanje lopova“. Običaj ima sve elemente scensko-dramskog čina, s radnjom i glumcima. U današnje vrijeme, poklade imaju zabavnu svrhu, a u maskiranju i kostimiranju potiskuju se domaći autentični materijali te se zamjenjuju kostimima i tvorničkim materijalima.

ODIGRAJTE NAŠ KVIZ O SELJAČKOJ BUNI!

 

Izvor:  Diplomski rad “Tradicijska glazba i običaji sjeverozapadne Hrvatske” – Tatjana Perić