Klet je jedan od najprepoznatljivijih simbola sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije. Ovaj tradicijski gospodarsko-boravišni objekt, smješten uglavnom u goricama, od davnina je imao ključnu ulogu u životu vinogradara, seljaka i cijelih zajednica. Danas, kleti nisu samo spomenici pučke arhitekture, nego i svjedoci vremena koji čuvaju duh prošlosti, način života i ljubav čovjeka prema prirodi i goricama.
Namjena i karakteristike kleti
Primarna namjena kleti bila je skladištenje vinogradarskog alata, vinarskog posuđa i pribora te opreme za proizvodnju vina. U njima su se čuvali lagvi (bačve), preše za grožđe, drvene posude za transport (pute, brente), moštalke, grebljice za čišćenje bačvi, demižoni i flaše. Osim gospodarske funkcije, kleti su imale i društvenu ulogu – bile su mjesto skloništa, odmora i druženja, posebice tijekom berbi i vinogradarskih poslova.
Društvena i kulturna uloga
Klet nije bila samo spremište, već i mjesto druženja i razgovora, često rezervirano za muškarce. Tu se donosilo vino, pekla hrana na ognju, raspravljalo o selu i životu. U kleti u Starigradu kraj Koprivnice, hrvatski književnik Antun Nemčić napisao je svoje najvažnije djelo Putositnice. Posebnu povezanost između gorica, vina i kleti opjevali su i pjesnici, poput Frana Galovića, koji je u stihovima dočarao svu nostalgiju i ljepotu starinske kleti.
Kleti u Križevačkoj i Kalničkoj regiji
Križevačka regija od davnina je poznata po vinogradarstvu. Vinogradi se protežu po svakom brijegu, a kleti su smještene izvan naselja. Ovisno o imovinskim mogućnostima graditelja, neke kleti bile su skromne, a druge imućnije i bogatije ukrašene.
Najpoznatija skupina starih vinogradarskih kleti jesu Obreške kleti pod Kalnikom, na potezu između sela Vukovec, Hižanovec i Obrež. One svjedoče o stoljetnoj tradiciji gradnje i života potkalničkih seljaka. Zbog svoje povijesne i kulturne vrijednosti, već 1980. godine zaštićene su kao značajan spomenik narodnog stvaralaštva.
Gradnja i arhitektura kleti
Klet je oduvijek bila usklađena s prirodom – položaj se birao tako da objekt bude zaklonjen od sjevernih vjetrova, a istodobno obasjan prvim i posljednjim zrakama sunca. Materijali su se koristili prema dostupnosti: drvo, kamen, ilovača, slama. Bliže planinama gradilo se više od kamena i drveta, dok su u nizinskim područjima prevladavali drvo i blato.
Jedan od posebnih načina spajanja drvenih platica je “Hrvatski vez”, prepoznatljiv po rustičnoj snazi i estetskoj ljepoti. Krovovi su se nekoć pokrivali slamom, a krovci – vrsni majstori tog zanata – vezali su snopove u pravilne slojeve, često oblikujući strehe i sljemena u prepoznatljivim motivima. Trajnost takvih krovova iznosila je i do 60 godina.
U interijeru, klet je bila jednostavna: zemljani pod, zidovi ožbukani glinom s pljevom, središnja greda i prostor za bačve i prešu. U kutu su se nalazili kredenci s priborom, svijećama i solju, a u sredini prostor za ogenj. Na drvenim tronošcima vinogradari su uz kupicu vina raspravljali o svemu važnom za selo.
Klet kao simbol zajedništva
Klet je bila i ostala mjesto druženja vinogradara. Tijekom zime ili berbi, kletari su se okupljali od „počeka do počeka”, obilazili kleti jedni drugih, donosili vino i hranu, te se uz ogenj i popevku zbližavali. Time je klet postala ne samo gospodarska građevina, nego i simbol društvenog i duhovnog života.
Suvremena upotreba i očuvanje
Danas su mnoge kleti preuređene u vikendice i turističke objekte, no zadržale su svoj prepoznatljiv izgled i tradicijski duh. U Hrvatskom zagorju, Prigorju i Podravini nalaze se tisuće takvih objekata koji svjedoče o bogatoj povijesti vinogradarstva.
Ipak, velik broj starih kleti propada. Stručnjaci i ljubitelji tradicije naglašavaju kako je posljednji trenutak da se očuva ovo kulturno blago. Jer nestankom kleti nestaje i dio naše baštine, identiteta i korijena.
Zaključak
Klet je puno više od obične građevine. Ona je spoj prirode, čovjeka, vina i tradicije. Njena jednostavnost i funkcionalnost izražavaju genijalnost narodnog graditeljstva i duboku povezanost s krajolikom.
Ako želimo očuvati vlastiti identitet i prenijeti ga budućim generacijama, moramo sačuvati kleti – te tihe čuvarice prošlosti koje još uvijek mirišu na vino, dim, drvo i kajkavsku reč.
