Veselje na šinama: Povijest i zanimljivosti o legendarnom Samoborčeku

Samoborček, omiljeni izletnički vlak, prvi put je zafučkao 16. siječnja 1901. godine, kada je puštena u promet pruga duga 19 kilometara. Ovaj legendarni vlak desetljećima je prevozio putnike i izletnike na relaciji Zagreb – Samobor, a kasnije i do Bregane, donoseći radost i pjesmu u svakodnevni život Zagrepčana.

Parne lokomotive i atmosfera veselja

Iz Zagreba su u Samobor kretala dnevno četiri vlaka, dok su iz Samobora prema Zagrebu prometovala tri. Posljednji vlak za Samobor odmah je dobio nadimak “kazališni” jer je bio namijenjen putnicima koji bi željeli posjetiti večernju kazališnu predstavu u Zagrebu, a vlakom s polaskom u 22:45 vratiti se kućama u Samobor.

Majica “Franjo Avijatičar” – 16,90 EUR

Parne lokomotive vukle su otvorene vagone prepune Zagrepčanki i Zagrepčanaca, koji su u Samoborčeku uživali u jedinstvenom doživljaju vožnje prema Samoboru ili Bregani. Stari purgeri prisjećaju se šaljivih dogodovština, poput momaka koji su iskakali iz vagona i utrkivali se s vlakom kako bi impresionirali djevojke. Budući da je vlak maksimalno vozio svega 20 km/h, ovakvi pothvati bili su mogući.

Hrane i pića u vlaku nije nedostajalo, što je putnicima dodatno uljepšavalo putovanje prugom dugom 19 kilometara. Atmosfera starog Samoborčeka najbolje je prikazana u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli, gdje mali Perica s obitelji kreće na nezaboravni nedjeljni izlet.

Ljetna vožnja bila su posebno atraktivna jer su teretni vagoni prenamijenjeni u putničke otvorenog tipa, pružajući prirodnu ventilaciju i užitak u krajoliku. Putnici su često hrlili prema popularnom samoborskom kupalištu Šmidhen, koje je bilo nezaobilazno odredište razonode.

Kolodvori i trasa Samoborčeka

Početni kolodvor Samoborčeka nalazio se u ulici Božidara Adžije, gdje se i danas mogu vidjeti ostaci vlakobrana. U zgradi nekadašnjeg kolodvora sada se nalaze ugostiteljski objekti. Kada je Samoborček počeo voziti, ta je ulica bila izvan centra grada.

Stanice na ruti bile su sljedeće:

  • Kolodvor
  • Selska cesta
  • Kustošija
  • Vrapče
  • Vrapče bolnica
  • Stenjevec
  • Stenjevec Gornji
  • Goljak
  • Susedgrad
  • Podsusedski most
  • Bestovje
  • Orešje
  • Strmec
  • Sveta Nedjelja
  • Domaslovec
  • Samobor

Za samu izgradnju pruge ključan je bio Podsusedski most preko Save, izgrađen 1884. godine na inicijativu Ljudevita Šmidhena, tadašnjeg gradonačelnika Samobora. Ovaj most omogućio je povezivanje Zagreba i Samobora te otvorio vrata daljnjem razvoju regije.

Majica “Idem malo prek k Žnidaršiću” – 16,90€

Srebrna strijela: Novi Samoborček

  1. godine parne lokomotive zamijenile su dizelske lokomotive, poznate kao Srebrne strijele. Ovi moderniji vlakovi mogli su postići brzinu do 60 km/h i prvi su u svijetu bili izrađeni od aluminija. Pruge su produžene do Bregane kako bi se povezala nova tvornica Vojno-remontnog zavoda, kasnije poznata kao „Vladimir Bakarić“.

Zanimljivo je da dio trase starog Samoborčeka danas pripada slovenskoj poduzetničkoj zoni u Bregani, odmah nakon „malog“ graničnog prijelaza. Srebrne strijele prevozile su sve potrebno za rad tamošnje radničke zone, čime su dodatno osnažile gospodarsku povezanost regije.

Kraj legende

Unatoč popularnosti, zbog nedostatka ulaganja i smanjenja prometa, donesena je odluka o ukidanju trase. Na Staru godinu 1979. u 20:40 sati, Samoborček je prevezao svoje posljednje putnike, zatvarajući jedno nezaboravno poglavlje u povijesti Zagreba i njegove okolice.

Sjećanje na Samoborček

Iako Samoborček više ne vozi, njegovo nasljeđe živi kroz priče, filmove i sjećanja Zagrepčana. Danas ostaci infrastrukture i povijesni zapisi podsjećaju na dane kada je ovaj vlak bio simbol družnja, veselja i bezbrižnih izleta.

Majica “SAMOBORČEK” – 16,90 EUR